|
Luis Pasteur ( 1822-1895) |
|
Ime Luja Pastera poznato je širom sveta, pre svega po postupku pasterizacije, nazvana po njegovom imenu. Proučavao je alkoholno vrenje i otkrio da ga uzrokuju mikroorganizmi, 1861.- otkrio anaerobne bakterije. Na osnovu svojih otkrića uveo je novu metodu konzerviranja-pasterizaciju. Postupkom pasterizacije Paster je u mnogome uspeo da spriječi širenje tuberkuloze, a to je postupak do koga je on došao u tehnologijama mlijeka i alkohola. On je utvrdio da se tu radi o mikroorganizmima, koji se ubijaju pri temperaturama iznad 63°C u trajanju od oko 30 minuta. Paster je, takodje, zakljucio da se sterilisani materijali, koji se ne izlažu vazduhu, ne kontaminiraju, dok se materijali izloženi vazduhu zagadjuju i kvare. On je svojim postupcima poboljšao proizvodnju vina i piva, a takodje znacajno pomogao industriji svile u sprječavanju štetnog dejstva svilenog crva. |
||
|
I mada je po obrazovanju bio hemičar, više se proslavio u medicini. Prvi je u svijetu napravio vakcinu protiv bjesnila, kao i vakcinu protiv antraksa. Zna se da je Edward Jenner
napravio prvu vakcinu protiv malih boginja, ali ona nije doživjela
masovniju upotrebu. 1885. napravio je vakcinu protiv besnila. Luj Paster je proizveo prvu
vakcinu protiv besnila koristeci osušenu kičmenu moždinu zaraženih
zečeva. Ovu metodu je pronašao i na psima isprobao Pasterov kolega Emil
Ru. Vijest se proširila i već sljedeće godine vakcinisano je oko 2500 pacijenata. Fatalnih slučajeva bilo je ispod 1%.
Ovi Pasterovi uspjesi potaknuli su mnoge druge naučnike da potraže vakcine za druga oboljenja i bolesti. U Parizu je izgradjen Pasterov institut 1888, gde je Paster i sahranjen 1895.
|
|
Mikrobiologija (od grčkog
mikron - mali biologos - nauka o životu) je jedna od nauka
koja je imala i ima veoma bitnu ulogu u društvu. Mikrobiologija je,
prema tome, nauka koja proučava mikroorganizme, koji su jednoćelijski
ili ćelijski-cluster mikroskopski organizmi. Oni pripadaju
eukariotima (sa nukleusom) kao što su gljivice i prokariotima (bez
nukleusa). Mikroorganizmi su neophodni za ekološki sistem. Zahvaljujući njima postoje azotni i ugljenikovi ciklusi koji se odvijaju duboko u zemljištu i u dubokim vodama |