Šta su tekući ekstrakti a šta infuzi?

Tekući ekstrakti

1.Tekući ekstrakti pripremaju se potapanjem biljaka u neki rastvor (otapalo -voda, alkoholi glicerol i etanol, te smjese etanola, vode i/ili glicerola) kako bi se iz biljke izolirali aktivni sastojci, a uklonile balastne tvari (celuloza).
2.U tekuće ekstrakte spadaju:
a) infuzije
b) dekokti
c) macerati
d) glicerinski ekstrakti
e) perkolati
f) digesti

Infuzije (Infuzi)

Uobičajeni naziv za infuziju je ČAJ.

Pod infuzijom se smatra
•Aktivne tvari se ekstrahiraju vrućom vodom kojom se osušena biljka prelije (sušenje-koncentriraju se ljekovite tvari).
•Infuzi se pravi tako da se voda zagrije do ključanja, te se u nju stavi osušena i/ili usitnjena biljka i ostavi pokrivena između 5 i 15 minuta. Talog se zatim odvoji od tekućine.

•Infuzi se najčešće dobivaju od biljnih dijelova kao što je list, cvijet ili cijeli nadzemni dio zeljaste biljke.

Malo je biljaka koje su toliko svestrano ispitivane kao čaj. Hemijski sastav čajevog lista je vrlo složen.

Glavni sastojci čaja su purinski alkaloidi, pre svega, kofein i tanini (opore, štavske materije) i prostija fenolska jedinjenja tipa katehina i njihovih derivata.

Čaj ima kofeina (teina, trimetilksantina), malo teobromina, teofilina, adenina i ksantina, tanina, rutina, etarskog ulja i legumina.

U zelenom čaju ima vitamina C, B1, B2, nikotinske i pantotenske kiseline. U čaju ima još i gume, dekstrina, voska, masti i drugih balastnih materija. Najbolje vrste čaja imaju najviše tanina. Fermentacijom se javlja  aromatično, smolasto etarsko ulje od kojeg potiče miris čaja. Ovo ulje ima mnogo metiisalicilata i feniletil-alkohola, citronelola, vrlo malo geraniola i dr. Mladi listovi i pupoljci sadrže više kofeina (i tanina) nego stariji, ali se vrednost čaja ne cijeni samo po količini kofeina nego prvenstveno po ukusu i mirisu, premda se ljekovita vrijednost čaja zasniva prvenstveno na kofeinu.

Ipak se najveći dio čaja troši za uživanje, a vrlo malo za lijek.

Veliki broj ljekovitih biljaka i njihovih mješavina moguće je kupiti u biljnoj apoteci, što predstavlja najbolji i najsigurniji izvor snabdjevanja.

Pripremanje ljekovitog čaja (infuza)

Najčešće se čaj priprema tako što se droga prelije ključalom vodom i tako dobije napitak koji ima ljekovite osobine kao i svježa biljka.

Čaj se uvek pije svjež, zaslađen (najbolje medom, ako osoba nije dijabetičar) ili nezaslađen.

Čajevo drvo Thea sinensis Zeleni čaj
Čaj je vrlo otporno, jako zimzeleno drvo ili grm koji naraste 3-5 m, rjeđe do 10 metara visoko. Proizvođači ne dozvoljavaju da čaj naraste više od jednog metra, da bi se lišće moglo što lakše rukom sa zemlje brati i da bi se stalnim, stručnim potkresivanjem u određeno doba godine i uzrasta dobio što veći broj mladih ljetorasta i što više mladog lišća, jer ukoliko je lišće mlađe, utoliko se čaj više cjeni.
Čaj ima naizmjenične, tamnozelene, zimzelene listove bez mirisa i bijele ili pomalo ružičaste, krupne, vrlo lijepe cvjetove veoma prijatnog mirisa na jasmin. Plod je drvenasta, trouglasta i mrka čaura sa tri semenke. Listovi su duguljasto-jajasti.

Ima više načina prerade i od načina prerade zavisi da li će se dobiti crni, zeleni, žuti ili crveni čaj.

Prve dve vrste su važnije od druge dvije. U nas se najviše troši crni čaj.

Zeleni čaj izrađuje se u Kini na sličan način kao i crni, samo se ne pusti fermentaciji (vrenju), tj. ne razara se hlorofil, već se odmah brzo isprži. Čaj za domaću upotrebu Kinezi vještački namirišu prema ukusu svojih potrošača.
Raširi se tanak sloj raznog mirisnog cvijeća (jasmin, gardenija i si.) i ostavi izvjesno vrijeme, pa se ukloni, a na njegovo mjesto raširi se sloj prženog čaja. To se ponavlja nekoliko dana dok čaj ne primi miris dotičnog cvjeća.

Prži se u sudovima od tuča iznad žara, skine s vatre i izruči u korpu da se na promaji ohladi.

Zatim se uvija među dlanovima, razvija i ponovo uvija i razvija. To se ponavlja nekoliko puta, sve dok iz lista ne prestane da izlazi zelenkast sok. Ponovo se razvije, baci u kazan za prženje, izvadi, zavija i razvija, prosije, osuši nad žarom, brižljivo odabere i od strani sve što ne valja, i još toplo hermetički pakuje u gleđosane ili lakovane metalne kutije obložene metalnim (kalajnim) listovima.

Recepti za pripremanje ljekovitih čajnih mješavina dati su po propisima FM (Formulae Magistralis et reagenta) – zbirka pravila i receptura kojima se proizvodi pripremaju po ljekarskom receptu. U njima je dat tačan kvalitativan i kvantitativan sastav biljaka koje ulaze u pojedine čajne mješavine.

Treba svakako napomenuti da su ovo opšta uputstva i da za svaki ljekoviti napitak treba poštovati konkretna uputstva.

Kvalitet vode
Dobar kvalitet vode je od esencijalnog značaja za dobru šolju čaja. Generalno gledano, gradska voda jednostavno nije dovoljno dobra.

Najukusniji čaj se dobija s mekim vodama. Tvrde, krečne, a pogotovu gvožđevite vode daju čaj neprijatnog ukusa. Takve vode potrebno je prethodno prokuvati, ali se kuvanjem gube gasovi rastvoreni u vodi, a njihovo prisustvo popravlja kvalitet infuza. Zato se pri izradi čaja voda naglo zagrije da bi što brže proključala i time što manje gasova izgubila.
Stoga je bolje koristiti flaširanu vodu ili vodu dobijenu iz specijalnih filtera za vodu.

Prije stavljanja čaja u vodu…
Zagrejte posudu (čajnik) u kojoj ćete pomešati čaj sa vodom. U tako zagrijanu posudu stavite čaj da stoji nekoliko minuta. Ovaj proces priprema čaj za njegovo mješanje sa vodom. Pomirišite aromu koju čaj ispušta u ovim trenucima a zatim ulijte vodu u čajnik.

Temperatura vode za pripremu čaja
Sa temperaturom vode se najčešće prave greške. Ako je voda previše vruća odnosno provrela, čaj će postati gorak i izgubiće najveći dio svojih ljekovitih svojstava!
Zeleni čaj treba pripremati sa temperaturom vode između 75 i 80^oC. Kako voda ključa na 100^oC, treba je ili ohladiti dodavanjem malo hladne vode, ili prekinuti zagriijevanje kada je vrenje blizu - kad se pojave sitni mjehurići koji kreću ka površini.
Provrelu vodu možete hladiti i preručivanjem iz jedne posude u drugu ili jednostavno sačekati minut ili dva..
Najbolje je u početku koristiti termometar i vježbati dok se ne ovlada tehnikom i stekne dobar osjećaj kada je postignuta prava temperatura vode.

Vrijeme pripremanja
Još jedan kritičan element u procesu pripremanja zelenog čaja je vrijeme koje ćete ga držati u vodi!

Dva do tri minuta je sve što je potrebno. 

Duže držanje čaja u vodi proizvešće prejak i gorak ukus. 

Takođe je jako važno ne mješati i ne mućkati čaj dok stoji u vodi jer će u suprotnom čaj biti mutan a to će uticati na ukus.
Ostavite čaju prostora da se proširi tj. nabubri
Zeleni čaj je kompaktan i u vodi se širi te mu za to treba prostora. 

Čaj je zbog toga najbolje spremati u kineskim ili japanskim čajnicima koji su dizajnirani sa ovom činjenicom na umu. Ovi čajnici su napravljeni od pečene gline što je najbolja okolina za pripremu dobrog čaja.

Porijeklo čaja

Čaj je verovatno poreklom iz Asama, Burme i sa ostrva Hajnana.

Misli se da su za čaj Kinezi znali od najdavnijih vremena. Spominje se na 2.500 god. p.n.e. Pretpostavlja se da je pre nekih 12 vjekova upotreba čaja prenesena iz Kine u Japan. U Evropu je prenesen tek polovinom XVI veka kao lijek. Polovinom XVII veka spominje se upotreba čaja kao lijeka u nekim zemljama Zapada i u Rusiji. Oko 1660. god. počeli su Holanđani uvoziti u Evropu veće količine čaja. Tada je čaj bio vrlo skup. Mongolski kan poklonio je 1638. god. ruskom caru malo čaja kao skupocenu rjetkost. Već krajem istog veka čaj se počeo širiti i u nekim evropskim zemljama služiti kao piće za uživanje. U Englesku je uvezen 1665. godine, primljen je sa oduševljenjem i već posle nekoliko decenija bilo je oko 3.000 javnih čajdžinica.

Uživanje čaja raširilo se tek u XIX veku, jer je sve dotle  bio privilegija samo imućnih.

Od XIX veka proširilo se gajenje čaja po mnogim tropskim predelima: u Indiji (1840), na Cejlonu (1875), Javi, Sumatri, Rusiji oko Batumija (1848), Brazilu itd. Posljednjih decenija počeo se gajiti i u Africi, Australiji, Srednjoj Americi i u mnogim drugim zemljama, pa i na Sredozemlju.

Tein je kofen

ČAJ DELUJE NA MOZAK, SRCE, KRVNE SUDOVE I CENTAR ZA DISANJE

Dejstvo čaja je utoliko jače ukoliko čaj ima više kofeina, jer je kofein glavni sastojak čaja koji draži ove centre.

Čaj svojim kofeinom (ranije se kofein nazivao teinom, a kasnije se ispostavilo da je riječ o jednom istom alkaloidu u kafi i čaju)

Kofein draži koru velikog mozga, zbog čega osoba lakše shvata i brže povezuje misli, čovek postaje lucidniji. . Čaj suzbija i smanjuje zamor i sanjivost, osobito ako je zamor nastao od intenzivnog umnog naprezanja. Sportistima, radnicima, avijatičarima, šoferima i drugim osobama čaj pomaže, jer ih bodri i krepi, javlja se bolji rad mišića i refleksi su brži i potpuniji.

Kod nas je običaj da se posle uzimanja većih količina alkoholnih pića pije jaka kafa, a drugi narodi piju jak čaj, jer kofein deluje suprotno alkoholu, tj. dok alkohol deluje depresivno na centralni nervni sistem, kofein ga nadražuje. Čaj svojim kofeinom poboljšava disanje, jer draži respiratorni centar, povećava ventilaciju pluća, pa se lakše diše i prijatnije oseća. Svojim kofeinom čaj nadražuje i centar za krvotok, usljed čega je srčani rad pravilniji, jači i bolji. Srčani mišić se bolje ishranjuje i tako jača, usljed čega se i rad srca poboljšava.

Zbog velike količine tanina (najbolje sorte čaja imaju više od 30°/o) i drugih, srodnih polifenolskih jedinjenja čaj djeluje i kao tipična taninska ljekovita biljka protiv proliva, upale sluznice i kože, opekotina, za jačanje organizma itd.

Saznaj više o počecima i prapočecima medicine
od babilonske do moderne medicine... najpoznatiji doktori i medicinske škole koji su odredili savremenu i tradicionalnu medicinu...