Vasalove reforme

Sredinom XVI vijeka skolastička medicina se gotovo u potpunosti odbacuje.

Počinje novo doba praktične medicine, koje je bilo začetak moderne medicine.Odbacuju se dotašnje dogmatske teorije i tvrdi da se sve bazira na hemijskim promjenama. Pokušavaju se i pronaći sintetski lijekovi koji bi djelovali na bolest. Ispočetka su to različite alhemijske supstance, ali vremenom liječnici traže i pronalaze racionalna objašnjenja bolesti. Sve više se oslanjaju na praksu, naročito u hirurgiji, gdje se prihvataju anatomska iskustva iz perioda renesanse (vidi).

Paracelzius-alhemičar ali i reformator medicine

Vasal i njegove anatomske skice

Reforma praktične medicine nastupila je prije pojave Vesala od strane Paracelsusa (Auroleus Phillipus Theophrastus Bombastus von Hohenheim 1493- 1541) iz Švicarske. Otac mu je bio liječnik, on sam je završio fakultet u Ferari, nakon čega mnogo putuje i stječe praktična znanja. Dobiva mjesto gradskog liječnika u Salcburgu gdje drži i predavanja.

Napisao je mnoga djela iz medicine i farmacije, kao i iz filozofije i astrologije. U najznačajnija djela, koja je ostavio iza sebe, spadaju: „De Arcanis“, „De Elixiriis“, „Methodus Pharmacandi“, „De transmutatione metallorum“. Samo jedno njegovo djelo – „Velika hirurgija“ („Die grossen Wundartzney“) štampano je za njegovog života.
U znak prezira prema arapskoj medicini spalio je Avicenina djela na trgu pa je morao pobjeći.

Odbacuje dotadašnju humoralnu teoriju i tvrdi da se sve bazira na hemijskim promjenama. Smatra da teorija mora proizaći iz prakse.

Svojim učenjem o ljekovima postavio je temelje novim terapeutskim shvatanjima. Prije svega, pripisuju mu se zasluge za uvođenje različitih supstanci u terapiju, naročito metala. Iako ostaje alhemičar, pa mu je jedan od ciljeva bio  pronalaženje univerzalnog lijeka za svaku bolest, koji je nazivao arcanum, Paracelzus uvodi hemiju u medicinu (hemijatrija) i počinje da primjenjuje terapiju kakva nije bila karakteristična za to vrijeme. Njegova pisana i praktična djela su od velikog značaja za farmaciju, medicinu i hemiju.
Na osnovu njegovog djela kasnije je nastala nova naučna grana – farmaceutska hemija.

Najznačajniji u nizu reformatora bio je Vesal, punim imenom Andreas Vesalius Bruxellensis (1514- 1564), rodio se u Briselu kao sin dvorskog apotekara i još kao mali secirao je vukove i mačke. Studij je počeo u Parizu i sa 23 godine postaje profesor i doktor hirurgije. Predavao je anatomiju u Padovi.

Dobija pravo da secira leševe ljudi i tako otkriva da Galen opisuje anatomiju majmuna.

Stvara djelo «De humani corporis fabrica» ili popularno samo «Fabrica» (1543). 7 knjiga, 663 stranice, sa 300 izvrsnih drvoreza koje je izradio Stephan van Calcar- korekcija više od 200 pogrešaka u Galenovoj anatomiji. Ova knjiga se smatra jednom od najznačajnijih u istoriji medicine, anatomije pogotovo.
Međutim kad je pokušao da dokaže da Galen nije bio nepogrešiv reakcija i otpori bili su veliki.Tako ga njegov bivši učitelj ga naziva Vesanus - luđak.Potrebne su bile desetine godina borbe dok se njegov ugled nije ustabilio, a kasnije su svi shvatili ispravnost i veličinu njegovih antomskih otkrića i opisa, pa je ponio naziv otac moderne anatomije.

Osim ove dvojice za reformu i korekciju dogmatske, pogotovo arapske i  Galenove medicine su se borili i mnogi drugi liječnici.
Jedan od poznatijih antiarabista je Parižanin Pierre Brissot koji je primjenjivao Hipokratovu tehniku puštanja krvi na oboljeloj strani (odorivacija) i bio je protiv arapske metode puštanja krvi na što udaljenijem dijelu tijela od oboljelog (revulzija). Iako je postigao odlične rezultate, i njega progone.