Vasalove reforme |
||
Sredinom XVI vijeka skolastička medicina se gotovo u potpunosti odbacuje. Počinje novo doba praktične medicine, koje je bilo začetak moderne medicine.Odbacuju se dotašnje dogmatske teorije i tvrdi da se sve bazira na hemijskim promjenama. Pokušavaju se i pronaći sintetski lijekovi koji bi djelovali na bolest. Ispočetka su to različite alhemijske supstance, ali vremenom liječnici traže i pronalaze racionalna objašnjenja bolesti. Sve više se oslanjaju na praksu, naročito u hirurgiji, gdje se prihvataju anatomska iskustva iz perioda renesanse (vidi). |
||
Paracelzius-alhemičar ali i reformator medicine
Vasal i njegove anatomske skice
|
Reforma praktične medicine nastupila je prije pojave Vesala od strane Paracelsusa (Auroleus Phillipus Theophrastus Bombastus von Hohenheim 1493- 1541) iz Švicarske. Otac mu je bio liječnik, on sam je završio fakultet u Ferari, nakon čega mnogo putuje i stječe praktična znanja. Dobiva mjesto gradskog liječnika u Salcburgu gdje drži i predavanja. Napisao je mnoga djela iz
medicine i farmacije, kao i iz filozofije i astrologije. U najznačajnija
djela, koja je ostavio iza sebe, spadaju: „De Arcanis“, „De
Elixiriis“, „Methodus Pharmacandi“, „De transmutatione metallorum“.
Samo jedno njegovo djelo – „Velika hirurgija“ („Die grossen
Wundartzney“) štampano je za njegovog života. Odbacuje dotadašnju humoralnu teoriju i tvrdi da se sve bazira na hemijskim promjenama. Smatra da teorija mora proizaći iz prakse. Svojim učenjem o ljekovima postavio je temelje novim terapeutskim
shvatanjima. Prije svega, pripisuju mu se zasluge za uvođenje različitih
supstanci u terapiju, naročito metala. Iako ostaje alhemičar, pa mu je
jedan od ciljeva bio pronalaženje univerzalnog lijeka za svaku
bolest, koji je nazivao arcanum, Paracelzus uvodi hemiju u
medicinu (hemijatrija) i počinje da primjenjuje terapiju kakva nije bila
karakteristična za to vrijeme. Njegova pisana i praktična djela su od
velikog značaja za farmaciju, medicinu i hemiju.
Najznačajniji u nizu reformatora bio je Vesal, punim imenom Andreas Vesalius Bruxellensis (1514- 1564), rodio se u Briselu kao sin dvorskog apotekara i još kao mali secirao je vukove i mačke. Studij je počeo u Parizu i sa 23 godine postaje profesor i doktor hirurgije. Predavao je anatomiju u Padovi. Dobija pravo da secira leševe ljudi i tako otkriva da Galen opisuje anatomiju majmuna. Stvara djelo «De humani corporis fabrica» ili popularno samo
«Fabrica» (1543). 7 knjiga, 663 stranice, sa 300 izvrsnih
drvoreza koje je izradio Stephan van Calcar- korekcija više od 200
pogrešaka u Galenovoj anatomiji. Ova knjiga se smatra jednom od
najznačajnijih u istoriji medicine, anatomije pogotovo.
|
|
Osim ove dvojice za reformu i
korekciju dogmatske, pogotovo arapske i Galenove medicine su se borili i mnogi drugi liječnici. |
|