Staroegipatska medicina

Drevni Egipat

Tot - bog znanja 

Imhotep

Pogled na nekropolu u Sakari, uključujući Džoserovu stepenastu piramidu 

Ebersov papirus

Masaža u drevnom Egiptu

Utemeljiteljem tradicionalne egipatske medicine i farmakologije smatra se Imhotep, veliki sveštenik kralja Džosera i jedan od najvećih univerzalnih genija. Imhotep ("onaj koji pruža zadovoljstvo") je nedvojbeno bio visoko obrazovan liječnik, mag i iscjelitelj. Pripisivali su božansku snagu kojom je uspješno iscjeljivao mnoge teško pa čak i neizlječivo bolesne. Već samo spominjanje njegova imena budilo je u svakom Egipćaninu vjerski zanos i nadu u ozdravljenje. Od VI. stoljeća prije Hrista. slavljen je kao polubog i zaštitnik medicine, a tri stoljeća kasnije dobiva i sve formalne božanske atribute.
U drevnim spisima spominje se veliko svetište – kombinacija hrama i lječilišta – koje je Imhotep, kao "hram zdravlja", utemeljio negdje u blizini Sakkare. U vrijeme vladavine Ptolomejaca ono je prozvano Asklepijon, prema legendarnom grčkom liječniku Asklepiju.
Predaja govori da su tu hiljadama godina dolazili bolesnici sa svih strana tadašnjeg svijeta. Neplodni, kljasti, gubavi, padavičari i svi drugi koji su smatrali ili čvrsto vjerovali da se jedino ovdje, na iscjeliteljskim tradicijama mudrog i plemenitog Imhotepa, može naći spasonosno rješenje za njihove tegobe i bolesti.
U tom "hramu zdravlja" Imhotep je ustanovio i medicinsku školu koju su vodili njegovi učenici. Budući da je to bilo prvo poznato organizirano profesionalno medicinsko obrazovanje, može se ustvrditi da je Imhotep bio i utemeljitelj medicinskog obrazovanja koje je tada bilo spoj iskustvenog medicinskog znanja, vrhunskog poznavanja ljekovitog bilja i tradicionalnog magijskog iscjeliteljstva.
Postoje arheloški nalazi koji govore o tim vremenima.

Najstariji je papirus Edwin Smith, nalazi se u Chicagu i u njemu je obrađena kirurgija.

Ebersov papirus prava je fascinacija. Otvara uvid u veliko carstvo egipatskih ljekarija i droga. Sadrži preko 900 biranih liječničkih recepata i što je detaljnije studiran izazivao je sve veće čuđenje i nepodijeljeno divljenje stručnjaka. «Ebers» je dug 20 metara koji ima podatke o «svim» bolestima.

Najmlađi je papirus «Brugach» u Berlinu i Londonski datirani su oko 1200-1300 g prije Hrista.
Još tri – jedan ginekološkog sadržaja iz Kahuana, jedan hirurški i najpoznatiji.

Kahunski papirus je pronašao 1898 .godine arheolog Flinders Petrie. Taj papirus je ušao u povijest medicine kao prvi ginekološki spis.

U to vrijemese smatra da bolesti nastaju pod utjecajem bogova ili parazita (crvi, škorpioni).
Anatomsko je znanje veoma slabo mada prave mumije: srce je centar optoka krvi, žile imaju
sistem cijevi i može se pipati puls. Protok krvi povezano je s porastom i opadanjem bila,
disanje je najvažnije.
Prvi su uveli dijagnostiku bolesti. Pretrage: inspekcija, palpacija, primitivna auskultacija, pretraga mokraće i znoja.
Lijekovi: biljnog, mineralnog i životinjskog porijekla; za unutarnju i vanjsku upotrebu, preporučuju se sredstva za znojenje, povraćanje, ćišćenje.
Uveli su prve hemijske lijekove koji su zatim zaboravljeni sve do 16. vijeka.
U medicinskoj upotrebi su i razni egzorcizmi, korištenje amuleta i sl.
Higijena je propisana religioznim zakonima, uzimaju se purgativi svaka 3 dana što je dobra zaštita od bolesti, kontrola nosa, njega dojenčadi, uzorni postupak s mrtvacima.
Liječnik je odgovoran za smrt pacijenta svojim životom, postoji velik broj specijalista za zube, oči, glavu, unutrašnje bolesti i dr.

Egipat su 525 g. prije Hrista osvojili Perzijanci, što dovodi do pada nivoa medicine.
Pod grčkom vlašć u opet se razvija medicina u Aleksandriji u 3. st. prije Hrista – poznata Aleksndrijska škola.

Kao zaniljivost, recimo da se proučavanjem mumija, otkrilo da su u drevnom Egiptu postojale mnoge bolesti koje napadaju ljude i danas.

Copiriht moj Tim