Starožidovska medicina

 

Kralj Salamun – prirodoslovac

Nema nikakvih terapeutskih nastojanja, sve je propisano u svetim knjigama.

Talmud sadrži Halaku (propise) i Hagdu (predaje, tradicije, medicinu, astronomiju itd.).

Tako se u 3. knjizi Mojsijevoj navodi radi održanja čistoće: nečista je žena za vrijeme menstruacije i nakon poroda, nečist je gonoroičar, lešine. Propisane su ritualne kupelji, ritual klanja životinja i njihov ritualni pregled,obrezivanje.

Vodi se briga za zdravlje čitave zajednice, a ne samo pojedinca. Tako se obrezivanjem smanjuje venerične bolesti a zabrana jedenja svinjskog mesa sprečava trihinozu.

Prve socijalno-higijenske tendencije, subota dan odmora čak i za robove.
Nema liječnika. Bog liječi sve, a sveštenici su posrednici.

Opisuje se kuga. Spominju se porodilje, ali samo kao tješiteljske rodilje.

Talmud daje veliko medicinsko znanje rabinima oko poznavanja zdravlja životinje, ginekologije, anatomije; kao i visoko shvaćanje liječničke etike.
Velik je utjecaj babilonska medicine.
Židovska je medicina izvršila velik utjecaj i na početak, kasnije, hrišćanske medicine. Starožidovska medicina. nije kurativa nego preventiva.

 

Za kasniju židovsku medicinu važan je novi zavjet. 

U Bibliji se više puta spominje druga osoba koja priprema mast (smatra se pretečom farmaceuta)
- uzgajali aromatične biljne vrste i začinsko bilje
- pripremali tekuće lijekovite pripravke u vinu i octu
- masti pripravljali od ulja i smola
- ulja iscijeñena iz sjemenki rabili za rane, kožne bolesti i kozmetiku
- pripremali infuze i dekokte...

 

Prema podacima iz Biblije, Jevreji su prvo živjeli u okolini grada Ura u Mesopotamiji; otud ih doveo u Hanan patrijarh Avram (oko 2000 pre Hr.), a njegov unuk Josif odveo ih u Egipat, gde su ih faraoni naselili u zemlji Gosen...
Korjeni jevrejske religije ili judaizma potiču još iz nomadskog perioda, kada su Jevreji obožavali razne prirodne pojave. Već tada jedan od glavnih jevrejskih bogova bio je Jahve ili Jehova, bog vjetra, oluje i vatre. Docnije, Mojsijevim normiranjem jevrejska vjera postaje izrazito monoteistička.
Osnove vjere sadržane su u Tori. Jehova je postao jedini jevrejski bog, koji je u isto vrijeme zaštitnik naroda. Jevreji su izabrani narod, nosilac ideje o spasitelju sveta (mesija) koji će doći iz jevrejskog naroda. Odlike vjere su: strog moral zasnovan na Deset božjih zapovjesti, prinošenje životinjskih žrtava, teokratija, strog formalizam. Vjerski centar je jerusalimski hram u kome se jedino mogu vršiti bogosluženja.
Nakon uništenja jerusalimskog hrama prestaje bogosluženje, a vjerski centri postaju sinagoge. Ulogu sveštenstva preuzimaju rabini a vjerski obredi sastoje se iz molitava i čitanja Tore. Pored Tore, veliku važnost ima Talmud — srednjovekovna zbirka rasprava koje su vodili rabini o jevrejskom pravu, etici, običajima i istoriji.

iz Wikipedije