Starorimska medicina

Medicina starog Rima je pod jakim je utjecajem religijskog praznovjerja.
Praznovjerje djelom nestaje dolaskom prvih grčkih liječnika. Prvi je bio Arhagat koji je imao mnogo uspjeha, ali je nakon nekoliko neuspjeha proglašen krvnikom, pa se Rimljani se djelom vraćaju svojim neškolovanim liječnicima izbjegavajući strance.

Hirurški zahvat -freska iz Riminija

 

De re medica

 

Miniajatura Cezarovog rođenja iz XIV vijeka

Ugled grčkih liječnika podiže Asklepijad (iz Perga, 91. g. prije Hrista) koji zbog svog znanja stječe veliki ugled. U liječenje uvodi dijetu, gimnastiku, šetnju, masažu i sl. Uveo je atomističku teoriju, bolest tumači poremećajem kretanja atoma. Prvi je razlikovao akutne od hroničnih bolesti.  Izmislio je traheotomiju i vađenje tekućine iz trbušne šupljine probadanjem stjenke trbušne šupljine kod vodene bolesti. Njegova škola uvodi teoriju o bolesti kao posljedici krivog tonusa tijela.

Hirurška oprema pronađena u Pompejima (III vijek p.n.e.)

 

Javlja se i tzv. pneumatička škola. Pneuma je duša i njen poremećaj uzrokuje bol. 


Eklektička škole  iz svih škola preuzima najkorisnija učenja.


U 1. vijeku poslije Hrista javlja se prvo mediicnsko djelo na latinskom jeziku, a to je Celsusovo djelo: «De re medica». Paulus Cornelius Celsus nije bio liječnik nego enciklopedist. Napravio je veliku enciklopediju, a sačuvan je veliki dio o medicini u 8 knjiga. 

U njoj se zalaže se više za empiriju. Opisao je operacije kile, očne mrene, različitih oteklina, amputacije, trepanaciju lubanje, spaljivanje proširenih krvnih sudova, plastične operacije lica, razvio je svoju metodu odstranjivanja kamenca u mokraćnom mjehuru.

I Plinije stariji ima medicinska djela iako nije liječnik.
Značajno je i djelo Dioskurida, rimskog vojnog liječnika iz 1. vijeka n.e. U djelu «De materia medica» bavi se uglavno farmakologijom.
Iz ovog perioda je značajan i Soran iz Esefa - koji je ostvario značajan napredak u ginekologiji i akušerstvu..

Medicinsko zakonodavstvo postojalo je još u 7 vijeku prije nove.ere. 

Jedan od zakona da se majci koja umre neposredno pred porod razreže utroba i izvadi dijete, nastao je jako rano, a tako je rođen i Julije Cezar (otud naziv carski rez).

Zasluga Rimljana je u vrlo jakom javnom zdravstvu i medicinskom zakonodavstvu; propisno su pokopavali  mrtve, a osnovali su i prve krematorije, javne nužnike, javna kupališta, kanalizacije, pregled prostitutki i pregled živežnih namirnica. Postojale su samo vojne bolnice i valetudinariji za smještaj oboljelih robova.
Postoji zabrana umjetnog pobačaja.

Liječnik je odgovoran za svoj rad. 

Status liječnika je bio vrlo nizak, uglavnom su bili robovi, ali se kasnije postupno poboljšavao.