Medicina u ranofeudalnom društvu

Nakon propasti  rimskog carstvo i njegovo mjesto zauzima Vizant, ali sa bitno umanjenom kulturom. Vrlo je mali broj školovanih liječnika a puno nadriliječnika. Iz tog doba su zabilježeni Sv. Kuzma i Sv. Damijan - kao jedni od prvih hršćanski liječnika, bili su svećenici- sveci, a danas su zaštitnici liječnika i apotekara. oko 400. n.e. – u Carigradu patrijarh Ivan Hristosom uređuje prvi hospital sa stalno zaposlenim liječnicima. Pavao iz Egine ( 625-690)- posljednji poznati bizantski liječnik- posljednji predstavnik grčke medicine prije dolaska Arapa.

I u ostatku Evrope medicinu uglavnom praktikuju sveštena lica: hospitalci, benediktinci, franjevci..., pa se govori o tzv. samostanskoj medicini.

Nauka je pod utjecajem crkve, a na osnovnoj ideji hršćanstva: pomozi bližnjemu, grade se prve bolnice, u biti skloništa za nemoćne, gubavce, siromašne i bolesne. U početku su se nazivali hospiciji. 

Osnovna teza je da Nauka koja nije usmjerena vjerskim ciljevima je negativna i treba je uništiti.  Najgore je u svemu što se i sama nauka povezala s poganskim praznovjerjem istoka. Razvija se u misticizam, i pod naukom se vode i alhemija, kabala, neopitagoreizam i naoplatonizam koji su uveli mistične brojeve ali i razna praznovjera kao vjerovanje u vukodlake, vještice i bacanje čini.

Sv. Kuzma i Damjan

Ilustracija rada prepisivača

Pored školovanih liječnika ljude liječe vračare, nadriliječnici i šarlatani. Tako se  medicina se vraća u svoju najraniju fazu. 

Javljaju se mnogi prepisivači i kompilatori starih djela, a novih naučnih radova nema. Prvi poznati kompilator je Oribazije (325-403) iz Pergama koji je napisao svestranu enciklopediju u 70 knjiga u kojoj su sadržani prepisi starijih djela, a naročito Galenovih.

Medicinska praksa u samostanima i manastirima

Astije iz Amida napisao je medicinsku enciklopediju u 16 knjiga «Biblija istrika» i prvi je sistematski obradio okulistiku.
Aleksandar iz Tralesa (525.-606.) napisao «practica» u 12 knjiga, obradio okulistiku, duševne bolesti i crijevne gliste; dobar praktičar, djelomično i originalan. 

Pavao iz Egine (7 vijek) piše medicinsku enciklopediju u 7 knjiga. Uveo je niz novih hirurških zahvata, a u akušerstvu je njegov utjecaj bio štetan jer je bio protivnik okreta na noge. 

Velika je zasluga Kasiodora, kancelara gotskog kralja Teodorika koji je osnovao naučnu akademiju u VI vijeku u južnoj Italiji u kojoj su Benediktinci prevodili medicinska djela. Preme njima su sami uzgajali ljekovito bilje te ga koriste i tako stječu i iskustva.