Često
se mješaju virusne i bakterijske infekcije, i antibiotici nepotrebno koriste i kod virusnih infekcija
(antibiotici ne deluju na viruse). |
Za viruse se u pravom smislu može reći da se nalaze između živog i neživog
svijeta.
Virusi su acelularni, ultramikroskopski,organizmi nesposobni da se razmnožavaju van ćelije domaćina. Izvan ćelije domaćina oni ne pokazuju osobine živih bića, čak mogu i da kristalizuju. Kristalizovani virusi zadržavaju sposobnost infekcije ćelije. Virusi su izgrađeni od samo
dvije komponente. Jednu predstavlja nukleinska kiselina DNK ili RNK, a drugu omotač proteinske prirode. Premda poseduju genetički,
nasljedni materijal, o virusima se obično ne govori kao o živim organizmima. Virusi nisu sposobni da rastu, da sintetišu svoje proteine niti da obavljaju metaboličke procese.
Proteinski omotač virusa je kapsid. |
Virusi koji inficiraju bakterije i u njima parazitiraju, nazivaju se bakteriofagi ili jednostavnije fagi. Najbolje su izučeni fagi koji napadaju bakteriju ešerihiju. Fagi mogu imati dvolančanu DNK (ređe jednolančanu DNK) ili mogu imati jednolančanu RNK.
Izgrađeni su od glave, repa i pločice sa pipcima. Glavu faga čine nukleinska kiselina i kapsid. Rep sadrži enzime koji razlažu ćelijski zid bakterije čime omogućavaju ulazak faga u bakteriju. Pločica sa pipcima služi za pričvršćivanje faga za bakterijsku ćeliju. |
Zdrava
hrana je osnov zdravog života.
Pogledaj portal Zdrava hrana
Imate problema sa reumom?
Pogledaj sajt Živjeti sa reumom

Želite saznati novosti u Banjaluci? Posjetite sajt BLinfo
|

|
Bakterije su jednoćelijski organizmi prokariotske građe koji se uočavaju svetlosnim mikroskopom.
Najstariji su (smatra se da su nastali pre oko 3,4 milijarde godina) i najbrojniji organizmi na našoj planeti. Prisutni su u svim vrstama staništa, uključujući tu i ljudski
organizam. |
Djelovanje antibiotika
Razlikuju se dva osnovna tipa delovanja antibiotika na mikroorganizme:
1. mikrobiostatičko, kada sprječavaju razmnožavanje
2. mikrobicidno, pri kome uništavaju mikrobe. |
Antibiotik može oštetiti patogen na nekoliko načina. Neki antibiotici djeluju protiv patogena tako što zaustavljaju sintezu njegova ćelijskog zida bez kojega ne može preživjeti.
Inibicija sinteze ćelijskog zida
Ova skupina antibiotika inhibira, odnosno zaustavlja stvaranje veza peptidoglikana u ćelijskom zidu patogena. Inhibicija se ostvaruje aktiviranjem enzima koji kida veze peptidoglikana i na taj način dolazi do degradacije zida.
U ovu skupinu spadaju:
Penicilin
Ampicilin
Karbencilin
Cefalosporin
Vankomicin
Inhibicija sinteze proteina
Do inhibicije sinteze proteina dolazi zbog prekida normalne aktivnosti ribosoma. Antibiotici koji djeluju na ovaj način su:
Streptomicin
Gentamicin
Kloramfenikol
Tetraciklin
Eritromicin
Inhibicija sinteze nukleinske kiseline
Ova skupina antibiotika djeluje izravnom degradacijom DNK i RNK molekule, ili se veže na enzime koji upravljaju replikacijom DNK, kao što je DNK polimeraza. Ovu skupinu antibiotika čine:
Ciprofloksacin
Rifampicin
Inhibicija metabolizma
Metabolizam je jedan od najvažnijih procesa svih organizama uz pomoć kojega ćelije dolaze do energije za razne druge procese. Ako se dogodi degradacija enzima koji sudjeluju u metabolizmu ćelije postaju nesposobne za normalno funkcioniranje. U ovu skupinu antibiotika spadaju:
Sulfonamid
Trimetoprim
Izonijazid
Rezistentnost bakterija na antibiotike
Bakterije su sposobne da mutiraju (menjaju se) i postaju otporne (rezistentne) na dejstvo antibiotika. Kada se jedna grupa bakterija izloži dejstvu antibiotika najveći broj njih ugine, ali jedan mali broj otpornih preživljava. Od tog momenta njihov broj se naglo povećava (razmnožavaju se na svakih 20 – 30 minuta) tako da uskoro bakterije otporne na neki antibiotik postaju veoma raširene.
Bakterije mogu da postanu otporne na neki antibiotik i putem
razmjene gena koji se nalaze na plazmidima. Plazmidi se dupliraju nezavisno od bakterijskog hromozoma, čime se vrlo brzo stvori ogroman broj kopija gena kojima bakterija postaje rezistentna. Plazmidi se mogu prenositi ne samo između bakterija iste vrste već i između različitih vrsta.
Nepravilna i nekontrolisana upotreba antibiotika od strane čovjeka doprinosi povećanoj rezistentnosti bakterija na te lijekove. |
|