Simboli

Crveni krst

 

Pomoć i ponašaje prema neprijateljskim vojnicima i civilima za vreme ratnih sukoba.

Ideal CK okuplja sve ljude i narode na planeti. U skladu sa svojim humanitarnim radom, CK radi za mir.

Pokret Crvenog krsta i Crvenog polumjeseca obuhvata sve organizacije povezane sa crvenim krstom. 

Međunarodni pokret Crvenog krsta i Crvenog polumeseca, nastao je u želji da bez diskriminacije ukaže pomoć ranjenicima na bojnom polju.

Danas, sem u ratnim sukobima nastoji da spriječi i ublaži ljudske patnje u svim prilikama. 

Njegov cilj je, da štiti život i zdravlje i da obezbjedi poštovanje ljudske ličnosti. On unapređuje uzajamno razumjevanje, prijateljstvo, saradnju i trajan mir među svim narodima

Međunarodni pokret Crvenog krsta/ Crvenog polumjeseca pored nacionalnih društava i Međunarodne federacije društava (The International Federation of Red Cross and Red Crescent Societies) čini i Međunarodni Komitet Crvenog krsta (The International Committee of the Red Cross - ICRC), koji je osnivačko tijelo Crvenog krsta.

1863-Na Međunarodnoj konferenciji u Ženevi usvaja se crveni krst ne beloj podlozi kao jedinstven,prepoznatljiv znak društava koja pružaju pomoć ranjenicima.
1864-Usvaja se prva Ženevska konvencija koja prihvata crveni krst na beloj podlozi kao jedinstveni znak za raspoznavanje humanitarnih službi.
1876-Otomansko carstvo odlučuje da kao svoj jedinstven znak uzme crveni polumesec na beloj podlozi,bez obzira što crveni krst nema nikakvo religijsko značenje,a odluku Otomanskog carstva podržava Egipat koji takođe uzima crveni polumesec,dok se Persija opredelila za crvenog lava i sunce na beloj podlozi.
Ovi znaci su 1929. uneseni u Konvencije.
1949-Prvom Ženevskom konvencijom ova tri znaka su u potpunosti prihvaćeni kao jedinstveni znaci humanitarnih službi.

Upotreba znaka u cilju zaštite naoružanih lica ili ratne upotrebe smatra se ratnim zločinom.

KO IMA PRAVO DA KORISTI ZNAK ZAŠTITE?
- Sanitetske službe i vjersko osoblje oružanih snaga
- MEDICINSKE USTANOVE (bolnice, stanice prve pomoći…) prevozna sredstva nacionalnih društava čija je medicinska namena unapred određena
- Nacionalna društva zakonski ovlašćena od strane svojih vlada da pomažu sanitetskoj službi oružanih snaga
- Civilne bolnice i zdravstvene jedinice priznate i ovlašćene da koriste znak

 

Na nivou svake države postoji samo jedno Nacionalno društvo (koje se dijeli na gradske i opštinske organizacije itd.), a Nacionalna društva se ujedinjuju u Internacionlanu Federaciju CK/CP.
Uloga Internacionalne Federacije je da doprinese razvoju humanitarnih djelatnosti nacionalnih društava, da koordiniše njihovim operacijamapomoći žrtvama prirodnih katastrofa (zemljotresi, poplave, požari...), te da se brine za izbjeglice izvan područja sukoba. Zadatak joj je takođe edukacija ljudi o Pokretu.
Međunarodni komitet  je neutralan posrednik u oružanim sukobima i nemirima, te pokušava da na osnovu Ženevskih konvencija pruži zaštitu i pomoć žrtvama međunarodnih i građanskih ratova i unutrašnjih nemira. Djelje u ratno vrijeme.

Od osnivanja Crvenog krsta 1863. godine, 35 nacionalnih društava Crvenog krsta ili Crvenog polumjeseca je stvoreno u Evropi u osvit 20. vijeka. Tokom I svjetskog rata Crveni krst je odigrao značajnu humanitarnu ulogu i učvrstio svoj ugled. Veliki broj ratnih zarobljenika je bio razmijenjen posredstvom Međunarodnog komiteta Crvenog krsta.

Nakon Prvog svjetskog rata, društva CK učestvuju u borbi protiv latentnih bolesti, organizujući informativne kampanje i obrazovanje o zdravlju. Prevencija, higijena i uravnotežena ishrana su tri oslonca ove borbe koja je započeta protiv bolesti i epidemija. Crveni krst je prisutan na svim bojnim poljima, na svim frontovima u Evropi. Pruža pomoć ranjenicima, njeguje ih i upućuje u poljske bolnice koje se nalaze u pozadini fronta. 

Po završetku Prvog svjetskog rata, evropsko stanovništvo ima samo jednu želju: da više nikad ne bude rata. U toj nadi se 1919. godine nacionalna društva ujedinjuju i stvaraju Federaciju nacionalnih društava Crvenog krsta.

Od Prvog svjetskog rata, služba traženja Crvenog krsta je bila osvremenjena. Tokom i nakon Drugog svjetskog rata služba traženja ostvaruje nemoguće. Stotine hiljada porodica koje je odvojio rat su ujedinjene, stotine hiljada vojnika koji su bili prijavljeni kao nestali ili su smatrani mrtvima su posredstvom Crvenog krsta uspjeli da pronašu svoje najbliže.

Jedan od mračnih perioda ljudske istorije je II svjetski rat sa nacističkim koncentracionim logorima, u kojima je više miliona osoba, od kojih većina Jevreja, bilo ubijeno. CK je htio više da se angažuje u korist civilnog stanovništva, ali je nažalost u tome bio spriječen. To je  bio jedan od najvećih poraza koje je čovječanstvo doživjelo, a samim tim i Crveni krst. 

Sedam osnovnih principa čine suštinu Pokreta Crvenog krsta. Usvojeni su na XX Međunarodnoj konferenciji u Ženevi 1965. godine. Države su dužne da u svako doba poštuju privrženost svih sastavnih dijelova Osnovnim principima Pokreta.

Humanost
Pokret CK/CP je nastao u želju da bez diskriminacije pruži pomoć ranjenicima na bojnom polju. Njegov cilj je da štiti život, zdravlje i poštovanje ljudske ličnosti.
Nepristrasnost
Pokret ne pravi razliku prema klasi ili rasi pojedinca, te nastoji da ublaži njihova stradanja rukovođen samo njihovim potrebama.
Neutralnost
Da bi sačuvao povjerenje svih Pokret se ne opredjeljuje u raspravama vjerske, klasne, rasne ili političke prirode.

Nezavisnost
Pokret je nezavistan, jer Nacionalna društva kao pomoćni organi humanitarnih službi svojih vlada, moraju sačuvati svoju autonomiju, da bi mogli djelovati u skladu sa principima.
Dobrovoljnost
Pokret ne pokreće želja za sticanjem koristi, on je dobrovoljan.
Jedinstvo
U jednoj zemlji može postojati samo jedno društvo CK/CP i ono mora biti dostupno svima i sprovoditi svoju djelatnost na cijeloj teritoriji.
Univerzalnost
Pokret je univerzalan, jer sva društva u njemu imaju jednak status, pomažu se i dijele jednaka prava.

U Sekreterijatu Međunarodne fedaeracije društava Crvenog krsta u Ženevi je trenuto registrovano 186 nacinalnih  društava Crvenog krsta.

Postoji 7 reginalnih udruženja (International Federation East Africa, International Federation Southern Africa, International Federation West and Central Africa, International Federation Asia Pacific, International Federation Middle East and North Africa , International Federation Europe, International Federation Americas Zone).

Crveni krst/polumjesec je najveći svjetski humanitarni pokret  sa oko 97 miliona volontera širom svijeta koji štite ljudski život i zdravlje, osiguravaju da se poštuje ljudsko biće i sprečavaju ljudsku patnju, a sve bez diskriminacije bazirane na nacionalnosti, rasi, polu, vjerskim opredjeljenjima, klasi i političkim mišljenjima.

Anri Dinan, osnivač Crvenog krsta

Osnivanje Crvenog krsta

Za vreme Austrijsko-sardinijskoga rata 24. juna 1859. godine, kod Solferina na sjeveru Italije, sukobile su se austrijske vojne jedinice sa francusko-italijanskom vojskom. Krvava bitka koja je trajala 15 sati ostavila je sa sobom 40.000 ranjenih koji su umirali na bojnom polju. 

Sanitetske službe ne znajući da je bitka započela bile su daleko od ovog prizora. Svega nekoliko ljekara, koji su se tu zatekli, trudili su se da sa neznatnim sredstvima pruže pomoć ranjenicima, ali za većinu njih spasa nije bilo.
Anri Dinan (fr. Jean Henri Dunant 1828-1910) mladi trgovac iz Ženeve koji se zatekao u blizini bojnog polja, bio je svjedok strahovitog prizora. Vidjevši nevjerovatan broj ranjenika koji su se nalazili oko njega, vrlo brzo je ustanovio da je on sam nemoćan i pokušava da organizje dobrovoljce među lokalnim stanovništvom Solferina. Upornošču i (kasnije) čuvenim povikom „Tuttti fratelli!“-„Svi smo braća!“  uspio je u svom apelu.

Tako je znatanbroj ranjenika odveden sa bojnog polja, u crkve i privatne kuće, gdje im je lokalno  stanovništvo svim srcem pružilo pomoć.

Krvavo iskustvo bitke kod Solferina navelo je Dinana da napiše knjigu "Sećanje na Solferino" u kojoj je izneo ideju za formiranje društva koje će delovati u ratnim situacijama. To društvo je osnovano 1863. godine, a 1864. godine usvojena je Ženevsku konvenciju prema kojoj se u ratu moraju poštedeti svi bolesni i ranjeni vojnici, i sanitetsko osoblje. 

Anri Dinan se nije samo borio protiv ratnih posljedica, već se borio i protiv samog rata. On je jednostavno htio da spriječi postojanje oružanih sukoba, nasilja i širenje istinskog mira. 

Godine 1901. dobio je Nobelovu nagradu za mir.

Ženevske konvencije

Ženevske konvencije su niz od četiri međunarodna sporazuma potpisanih u Ženevi (1864, 1906, 1929. i 1949. god.), čime su uspostavljeni humanitarni principi po kojima su zemlje potpisnice obavezne da se ponašaju prema neprijateljskim vojnicima i civilima za vreme ratnih sukoba.
Prva konvencija štiti ranjene i bolesne vojnike, kao i sanitetsko osoblje u kopnenim snagama.
Druga garantuje zaštitu ranjenih, bolesnih vojnika ili brodolomnika i zaštitu sanitetskog osoblja pomorskih snaga.
Treća je posvećena poboljšanju tretmana ratnih zarobljenika.
Četvta konvencija najzad pruža zaštitu civilima prilikom oružanih sukoba i na okupiranim teritorijama. Potpisana je nakon Drugog svjetskog rata, i najznačajnija je odluka Ženevske konvencije.
Četiri konvencije su 1977. god. dopunjene sa dopunskim Protokolima koji uzimaju u obzir metode modernog rata i obezbjeđuju bolju zaštitu civilima...

Kršenje Ženevskih konvencija postojalo je i postoji među stranama u svim sukobima. Iz tih razloga formiran je Međunarodni sud pravde kao i ad hoc osnovani sudovi po odlukama UN.