Zdrava
hrana je osnov zdravog života.
Pogledaj portal Zdrava hrana
|
Moglo bi se reći da je potreba za medicinom kod ljudi nastala
istovremeno sa njihovom svijesti.
Spoznaja o smrtnosti i strah od smrti su
odredili ljude kao svjesna bića, a istovremeno dovele do potrebe za
iscjeljiteljima. To su pojedinci koji mogu isceljivati te istovremeno komunicirati sa duhovima i
bogovima. Tako su prvi poznati liječnici bili plemenski vračevi.
U mnogim dijelovima svijeta oni postoje i danas i nazivaju se i šamanima (u
arktičkom području, posebno Sibiru, među domorocima Sjeverne i Južne
Amerike, u jugoistočnoj Aziji, i u Africi).
|
Imate problema sa reumom?
Pogledaj sajt Živjeti sa reumom
Svi koji koriste
računare imaju razlog da pogledaju filmić Računari i zdravlje |
Postoje mnogobrojne metode tzv. tradicionalne -alternativne medicine:
kineska, akupunktura, tibetanska, homeopatija, bioenergija, travarstvo, meditacija, joga.
Medicina je naučna oblast koja se bavi proučavanjem i lječenjem živih organizama.
Sama riječ medicina potiče od latinskog remedium i znači lijek. Upotrebljava se i izraz
ars medica kao umjetnost liječenja.
Pristalice moderne medicine često ističu da nema naučnih dokaza da je tradicionalna medicina efikasna.
Pod modernom medicinom se shvata naučna oblast čiji su predmet interesovanja zdravlje i blagostanje živih bića, najprije podrazumjevajući zdravlje čovjeka.
Moderna -evropska, medicina je zasnovana na dva principa: teorijsko-istraživačkom i praktičkom, ili često nazvanim kliničkim, principom.
Teorijsko-istraživački princip će omogućiti da se određena oblast, bolest, urođena mana ili stanje definiše, detaljno prouči i nakon izvršenih testova uputi na zaključivanje. Zaključena medicinska teorija se putem raznih edukacijskih procesa najčešće provodi u praktični oblik, što će dovesti do konačnog cilja - unaprijeđenja zdravlja živih oblika na kojima će se ta teorija i primjenjivati.
Ovo čini medicinu spojem naučnog i praktičnog, jer pored teorijske osnove, u medicini postoji niz tehnika, proizvoda, postupaka, planova i drugih definicija koje su u najvećoj mjeri sposobne da život održe zdravim, ili ponovo takvim učine ukoliko on to nije.
U modernoj medicini, sve je važnije pitanje prevencije određenih bolesti. Ljekari pokušavaju skrenuti pažnju na to koliko je važno održati optimalne uslove života i svoje postupke prilagoditi harmoniji koja vlada unutar jednog života, ukoliko u istom nema posljedica urođenih (kongenitalnih) nedostataka.
|
Tekst
Hipokratove Zakletve
Nakon
svjetskih ratova, uočivši propuste ljekara koji su u velikome zastranili od načela svoje profesije,
1946. godine Ženevskom deklaracijom tekst Zakletve je modifikovan do današnje moderne verzije koju je prihvatila većina današnjih
ljekara.
"U času kada stupam među članove lekarske profesije svečano obećavam da ću svoj život staviti u službu humanosti.
Prema svojim učiteljima sačuvaću dužnu zahvalnost i poštovanje.
Svoj poziv ću obavljati savjesno i dostojanstveno.
Najveća briga će mi biti zdravlje mog bolesnika.
Poštovaću tajne onoga ko mi se povjeri.
Održavaću svim svojim silama čast i plemenite tradicije ljekarskog zvanja.
Moje kolege će mi biti braća.
U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri,
vjera, nacionalnost, rasa, politička ili klasna pripadnost.
Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog početka.
I pod prijetnjom neću popustiti da se iskoriste moja medicinska znanja, suprotna zakonima humanosti.
Ovo obećavam svečano, slobodno pozivajući se na svoju čast."
|
Originalna
Zakletva napisana je na grčkom, a najraniji prevod je na latinskom.
Kunem se Apolonom
ljekarom, Asklepijem, Higejom, i Panakejom, i za svjedoke uzimam sve bogove, i sve boginje, da ću se u skladu sa svojim sposobnostima i svojim rasuđivanjem držati ove Zakletve.
Da ću smatrati dragim kao roditelja onog koji me je naučio ovoj
umjetnosti; da ću živjeti u slozi sa njim i, ukoliko je to potrebno,
dijeliti svoja dobra sa njim; da ću njegovu djecu gledati kao svoju braću, da ću ih, ukoliko to zažele, podučiti ovoj
umjetnosti bez naplate ili pisane obaveze, da ću podjeliti sa svojim sinovima, sinovima učitelja i učenicima koji su se upisali i prihvatili pravila profesije, ali samo sa njima, pravila i instrukcije.
Prepisivaću lječenje na dobrobit svojih pacijenata u skladu sa mojim sposobnostima i mojim rasuđivanjem i nikada nikome neću
nanjeti zlo.
Nikome neću, čak i ako me zamoli, prepisati smrtonosan otrov niti ću mu dati
savjet koji može prouzrokovati njegovu smrt.
Niti ću dati ženi sredstvo za pobačaj.
Održaću čistotu mog života i mog umjeća.
Neću operisati kod kamena, čak i ako je bolest očigledna kod pacijenta; ostaviću ovu operaciju specijalistima tog
umjeća.
U koju god kuću da uđem, ući ću samo za dobrobit mojih pacijenata, držeći se podalje od bilo kakvog
namjernog njedela i od zavođenja žena i muškaraca zarad ljubavnih zadovoljstava, bilo da su slobodni ili robovi. |
Hippocrates. Ta euriskomena ... Opera omnia … (Francofurti: Apud Andreae Wecheli heredes, 1595).
|
Sve što saznam prilikom vršenja moje profesije ili svakodnevnog poslovanja sa ljudima, a što ne treba širiti dalje, čuvaću kao tajnu i nikada neću otkriti.
Ukoliko se vjerno držim ove zakletve, neka uživam u mom životu i praksi moje
umjetnosti, poštovan od strane svih ljudi za sva vremena; ali ukoliko zastranim sa nje ili je prekršim, neka me sve suprotno zadesi. |
|
|
|