Skolastička medicina

Procvat salernske škole uzrokovao je na zapadu pojavu mnogih crkvenih škola. Bez izražene slobode duha ipak su to bili jedini obrazovni centri.  Javljaju se u XII vijeku i u njima se odvija cjelokupno naučno djelovanje.

O svemu je odlučivao autoritet a ne posmatranje i eksperimenat. Ti autoriteti bili su Ptolemej u astronomiji, Aristotel u fizici i nizu drugih prirodnih nauka, Hipokrat i Galen u medicini

Medicina tog perioda prihvata ta načela.Skoro na svim tadašnjim univerzitetima medicinska nauka za osnov ima dogmatski galenizam. Iole slobodnija misao nailazila je na otpor crkvenih vlasti. Medicinska nastava se sastojala u čitanju i komentiranju klasičnih tekstova – Hipokratovih «Aforizama», Galenova «Ara parva», Razesova «Nonus Rhasi ad Almansorem» i Avicenin «Kanun» služe kao zvanični udžbenici i ne sumnja se u ispravnost njihvih postavki, niti se oni u praksi provjeravaju.

Osim Oxforda i Cambridge-a koji za medicinu nemaju velikog značaja, najstarija su univerziteti Monpelje, Bolonja, Pariz i Padova.

Kao posebnost tog vremena medicina je podrazumjevala i govorništvo, pa su se održavale rasprave na kojima su pobjeđivali oni koji su vladali silogistikom.

Evo jednog zanimljivog uputstva šta liječnik treba da zna:

Prijeko je potrebno da liječnik zna gramatiku, tako da može shvatiti šta čita; retoriku da bi mogao glasno izgovoriti argumente, zatim dijalektiku da bi izdvajanjem razloga mogao istražiti uzrok bolesti radi liječenja; treba takođe znati aritmetiku kako bi mogao izračunavati vrijeme i periode dana; zatim geometriju kako bi mogao naučiti šta čovjek treba znati o različitim mjestima; treba znati nešto o muzici jer mnogo stvari može biti učinjeno za bolesnike pomoću te umjetnosti. Na kraju neka zna astronomiju pomoću koje može izračunati položaj zvijezda i izmjene doba; jer liječnici rekoše da su naša tijela pod utjecajem njihovih kvaliteta i zbog toga je medicina nazvana drugom filozofijom...

Izidor iz Seville (560-636)

Nakon završetka studija stječe se bakalaureat – potvrda o prvom akademskom stepenu; slijedeći akademski stepenik je imao pravo liječničke izobrazbe i predavanja. Najviši akademski stupanj bio je naziv magistera, a u 15. st. uveden je i doktorat.
Program je određivala crkva.

Lijekovi su podrijetlom iz Arabije, uz prisustvo mnogih besmislenih lijekova koji se temelje na praznovjerju. Tako je npr. od zvanične medicine uveden i način lječenja pomoću dodira kralja.
Popularna metoda liječenja bilo je i puštanje krvi.

Freska koja ilustruje čas anatomije na univerzitetu u Bolonji

 

Vremenom se dešavaju pomaci.

U X vijeku hirurgija se odvaja od medicine, jer se prezire manualni rad. On se prepušta ranarnicima, a osim toga crkva zazire od krvi pa je liječnicima zabranila takve zahvate.
Mada se čini da je ovo problem hirurzi se oslobađaju od utjecaja medicinskog fakulteta što im pomaže da se oslobode od galenizma. Počinju raditi sve teže operacije.

 

U to vrijeme u medicinskoj nauci prednjači Bolonja, gdje je Univerzitet osnovan 1088. godine, a medicinski fakultet 1158. godine. Tu je Mondino dei Luzzi početkom XIV vijeka držao je predavanja uz leš, ali se držao Galenovih tumačenja. Hiruršku školu osnovao je u 13. st. gradski ranarnik Ugo Borgognoni.
 

U Padovi je djelovao Pietro d' Abano koji je smatrao da mu je glavna dužnost upoznati zapad s djelima starih autora.Vremenom primat u domenu medicinske nauke preuzima Padova gdje Alessandro Benedetti (1450.-1512.) osniva prvi anatomski zavod.

Teatro anatomico

1584. Girolamo Fabrici gradi Anatomski amfiteatar tzv. Teatro anatomico gdje su držana javna predavanja anatomije i seciranja.. Tu su nastala najveća otkrića u istoriji anatomije. vidi Vasalove reforme medicine

U to doba je čuven i medicinski fakultet u Monpeljeu, jak centar arapske medicine. Na njemu je predavao i radio Arnaldus de Villanova, koji se ponekad  čak suprotstavljao dogmama Galena i Avicene. Zalagao se za krajnje jednostavne lijekove, ali je bio sklon i praznovjerju.
Značajna djela ostvario je Henry de Mondeville u hirurgiji, služio se narkozom, a poznavanje anatomije stavlja na prvo mjesto. jedno vrijeme smatran je zajedno sa Salernom, za najprestižnije medicinsku školu.


Na pariškom medicinskom fakultetu djelovao je najslavniji učitelj hirurgije svih vremena čuveni Lanfranco iz Milana.

Ostatak Evrope slijdi ove centre.

Tri nedaće udarile su pečat srednjem vijeku, ne samo u medicini: Glad, Guba, Kuga. Naročito je katastrofalna bila kuga iz 1348. godine, kad je pomrla je četvrtina tadašnjeg stanovništva Evrope.

Hans Holbein mlađi - 41 drvorez 1523/4- Dance macabre

Doba kuge (Crna Smrt ili Crna kuga) bila je jedna od najtežih pandemija u istoriji. Pošela je u jugozapadnoj Aziji proširila se u Evropu i polivinom XIV vijeka. dobila ime Crna Smrt (lat. mors atra), iako je ovaj naziv nastao tek u XVIII vijeku. Najčešće opisani simptomi te bolesti su bili visoka temperatura, povraćanje krvi i smrt u roku od tri dana.

XI i XII vijek bili su politički stabilni i relativno pošteđeni boleština, a proizvodnja hrane se dramatično povećala. Rezultat je bio da se stanovništvo, koje je 950. godine posle Hrista iznosilo 25 miliona, utrostručilo i dostiglo 75 miliona do 1250. godine. Oko 1300. godine došlo je do značajnog pada srednje temperature u Evropi, svuda praćenog slabim prinosima. 

Glad, koja je uslijedila, prisilila je mnoge seljake da se presele u gradove što je dovelo do velikog siromaštva i prenaseljenosti. 

S obzirom na niski stepen razvijenosti medicinske nauke, u to vrijeme da nije bio moguće razlikovati različite, naročito zarazne bolesti, zato su one nazivane, zajedničkim imenom "kuga". 

Na osnovu današnjeg medicinskog znanja može se zaključiti da je pod kugom podrazumjevane i mnoge druge bolesti: pjegavac (Typhys exanthematicus), srdobolja (Dysenterija), male boginje (Morbilli), šarlah (Scarlatina), velike boginje (Variola vera), glad (Hunger typhus), odnosno bilo koja bolest koja za posljedicu ima brzo propadanje ljudskog zdravlja koje se najčešće završava smrću.

Proći će vijekovi prije nego što se utvrdi uzročnik kuge - bacil (Pasteurella pestis), koji prenose glodavci, mahom štakori.

Traženi su i pronalaženi različiti uzročnici ovakvog pomora, Objašnjenja su često bila metafizička, pa se na pomor uzrokovan kugom najčešće gledalo kao na kaznu božiju.

Kuga je isto tako duboko izmjenila i medicinu. Medicina nije imala odgovor na ovu bolest (kao ni na mnoge druge). Umrla je većina ljekara-sveštenika. 

Gravura Paulusa Fursta iz XVII vijeka prikazuje zaštitnu odjeću njemačkog ljekara koji je liječio oboljele od kuge. Na masci su otvori za oči pokriveni staklom, a nos u obliku kljuna ispunjen je parfemom.

 

Smatralo se da su oni drastično omanuli, što je dovelo do ogromnog porasta broja i popularnosti hirurga. 

Započela su rudimentarna naučna istraživanja. 

Stvorene su prve teorije o infekciji i prvi put se došlo na ideju o karantinu. To je dovelo do otvaranja prvih osnovnih bolnica i donošenja prvih javnih zdravstvenih mjera.

Hospitali (lat. hospitalis "gostinjski") najprije su bile sobe ili prostori za goste odnosno strance, koji su se poslije koristili za liječenje gostiju, putnika i drugih.
Lazareti su isprva bili izolacijske bolnice ili skloništa, a dobili su ime po Hospitale Sancti Lazari u Rimu gdje su već u VII vijeku izolirali gubavce. 1374. određeno je u Mlecima da se na Otoku sv. Lazara postavi karantena protiv kuge, u kojoj su svi došljaci s Istoka morali proboraviti 40 dana (tal. quaranta "četrdeset", odatle "karantena"), da se očiste i liječnički pregledaju. Kasnije su se lazaretom nazivale uglavnom vojne bolničke ustanove.