Rimska medicina u doba Galena i kasnije |
||||
Rimska medicina od Galena do propasti rimskog carstva |
||||
Galenov prikaz fiziološkog sistema |
Rođen je 130. g. u Pergamu u Maloj Aziji. Medicinu je učio u Pergamu, Smirni i Aleksandriji gdje se osobito bavio anatomijom. 162. g. dolazi u Rim i tu se proslavio svojim kurama. Prvo je liječnik u gladijatorskoj školi cara Komoda. U 35. godini postaje liječnik cara Marka Aurelija. Umire u Rimu 200. godine. Bio je vrlo produktivan i napisao je oko 400 djela ne samo iz medicine već i filozofije i matematike. Galen je sakupio cjelokupno znanje svojih prethodnika, dao mu filozofsku podlogu i sažeo ga u jedinstveni sistem. Ima oko stotinu medicinskih djela, a dijele se na
medicinsku filozofiju i etiku, komentare starih medicinskih djela, anatomiju, fiziologiju, Pristaša je Hipokrata od koga preuzima teoriju o tjelesnim sokovima, ali je dopunjuje i pneumom koju dijeli na onu u mozgu, srcu i jetri. vidi helenizam/Aristotel Pogrešno je vjerovao da su ljudi dobra zdravlja samo kad u njihovom tijelu vlada savršena ravnoteža njihovih tjelesnih tekućina. Četiri tekućine (krv, sluz, žuta i crna žuč) odgovarale su fizičkoj građi i određenim bolestima. Ova ideja je dominirala u medicini 1400 godina. Anatomiju proučava isključivo na životinjama što će kasnije biti razlog potpunog sloma njegove nauke u XVI vijeku kad je Vesal utvrdio da je anatomija koju naučava Galen u stvari anatomija majmuna. Ipak je niz pojmova koje je uveo Galen ostao i do danas u anatomiji. Smatra se da je prvi eksperimentalni fiziolog, sa tezom Tijelo postoji da posluži duši. Utvrdio je da živci potiču iz mozga i da provode životnu pneumu po cijelom organizmu kroz kičmu i da se prekidom kičmene moždine uzrokuje uzetost određenih dijelova tijela. Galen definiše koncepciju krvotoka koja se održala do XVII vijeka. U patologiji se pridržava humoralne medicine. Hirurgijom se malo bavio; više ranarništvom. Na području terapije je najviše dogmatiziran. Lijekove daje po principu «contraria contrariis», suprotno se suprotnim liječi, koji je zastupljen i u savremenoj alopatskoj medicini. |
|||
U svojim spisima o vještini izrade lijekova Galen opisuje mnoge droge. Po njemu se vještina i nauka o izradi lijekova naziva: galenska farmacija. Teoretski pristupi opisani kao galenski su: tinktura, tečni ekstrakti,
sirup i masti. Ovakva klasifikacija lijekova je tek nedavno izgubila na svojoj aktuelnosti zbog sadašnje upotrebe
antibiotika i lijekova sintetičkog i biološkog porjekla.
Galenov sistem je izgledao toliko savršeno da je dugo vremena smatran vječitim. Na svako pitanje je mogao odgovoriti iz jednostavnog razloga što je bio veoma uporan i imao veliko znanje, ali i zato jer je dogmatizirao. Zbog njegova monoteizma crkva mu daje podršku - placet pa se njegovo učenje održalo sve do XVII vijekaa, do pojave Vesala i Paracelsusa. vidi
Kasnije obrade i prerade Galenovih djela su gotovo bezvrijedne pa medicina gubi
nazaduje i u
nju se ponovo uvlače mnogi magijski elementi i lječenje različitim
amajliama, magijom i sl. |